ISTORIJAT
U predratnom i posleranom periodu ribolovom se bavilo tek tridesetak aktivnih ribolovaca. Prvi pokušaj organizovanja u ribolovačko društvo je bio 1940 godine što je rat omeo. Ovi razgovori su obnovljeni u posleratnom periodu. Tada su vode za sportski ribolov zahvaljujući radu Ribolovačke brigade koja je funkcionisala u okviru Zemljoradničke zadruge bile svedene na minimum. Ovakva situacija je pokrenula sportske ribolovce Bačke Palanke da se organizuju u društvo koje će zastupati njihove interese.
Udruženje sportskih ribolovaca ”Šaran” iz Bačke Palanke je osnovano davne 1947. godine. Prvi sastanci su održani u tadašnjim fabrikama ”Vunopletu”, ”Merkuru”, ”Jedinstvu”, ”Majevici” a ponekad u Radničkom domu. Osnivačka skupština je održana u ”Vunopletu”. Prvi upravni odbor su činili ribolovci Karlo Fišer, Martin Kap, Paja Dudak, Pera Nikolić, Nandor Prel, Andrija Ruman, Andrija Roža, Josip Lazar i Kajica Pajić. Za predsednika udruženja je izabran Aca Cunić a prvi sekretar udruženja j bio Živa Nikić. Članovi društva su se u tim prvim godinama postojanja prvenstveno bavili spašavanjem ribljeg fonda. Iz mlaka i ritova su spašavali zaostalu riblju mlađ, tokom hladnih zima od kojih je ona 1956. godine zapamćena kao najhladnija su pravili oduške u ledu kraj kojih su danonoćno dežurali… Već 1952. godine na Tikvari ribolovci na korištenje dobijaju ribarsku kućicu. U toj kući napravljenoj od naboja i čerpića već je stanovao Andrija Roža koji je tako postao i prvi domar udruženja. Od tada kućica prerasta u dom USR ”Šaran” gde se čuva pribor članova udruženja, održavaju sastanci , druženja,ribolovačka takmičenja. Tokom 1955. godine u udruženju se donosi odluka da se samoinicijativno i uz učešće dobrovoljnog rada članova izgradi nasip kojiće dunavac ispod stare klanice pretvoriti u zatvoreni ribolovni revir. Ovaj plan je i ostvaren,tako da je gotovo preko noći iznikao nasip u dužini od stotinak metara koji je vodio do poslednjih kuća grada prema nekadašnjoj plaži na Dunavu, poznatoj pod imenom ”bećar štrand”. Istovremeno je izbetoniran i propust koji je omogućavao protok vode. Tako su sportski ribolovci sami,svojim snagama stvorili i zaštitili svoj prvi ribolovni revir. Sledećih godina udruženje na ”štrandu” obali Dunava dobija na korištenje drvenu baraku u kojoj se čuvaju motori i pecaroški pribor članova.
Pecajući u tom periodu na Dunavu i Tikvari sportski ribolovci su imali mnoga ograničenja, koja su im sve više smetala. Tako je na primer na Tikvari sportskim ribolovcima bilo zabranjeno da pecaju na udaljenosti većoj od 20 metara od obale. Ostala površina ove ribom bogate vode je bila u vlasništvu privrednog ribolova. Ista je situacija bila i sa ostalim vodama bačkopalanačkog rita. Udruženje pokreće inicijativu za izuzimanje Tikvare od privrednog ribolova koja donosi rezultate 1961. godine kada se Tikvara kao mrestilište proglašava prirodnim revirom u kom je zabranjen svaki privredni ribolov. Te 1961. godine je izgrađen i Dom sportova na vodi u koji se useljavaju lovci i ribolovci. Do 1965. godine i velike poplave udruženje je u blagom usponu. Sa poplavom članovi pred sobom imaju do tad najozbiljniji zadatak, spasavanje ljudi i materijalnih dobara iz tada poplavljene Bačke Palanke. Tokom 1966. godine zbog velikog doprinosa u odbrani od poplave, povećanja broja članova kao i drugih aktivnosti odlukom Skupštine opštine Dom sportova na vodi se dodeljuje na upravljanje USR ”Šaran”. Iste godine ukazom predsednika SFR Jugoslavije Josipa Broza Tita broj 82.od 08. Septembra, za isticanje i pokazano požrtvovanje u radu na spasavanju ljudskih života, društvene i lične imovine na području ugroženom poplavom, USR ”Šaran” je odlikovano Ordenom zasluga za narod sa srebrnomzvezdom. Period nakon poplave je izuzetno važan. Udruženje poprima usklađen i organizovan oblik. Organizuju se komisije za pojedine delatnosti i vrši raspodela rada. Dograđuju se nove prostorije a 1969. godine na temeljima stare je izgeađena nova domarska kućica. Sredstvima udruženja se grade dva nova velika pontona za čamce. To je period rada kada udruženje sa sekcijama u Mladenovu, Obrovcu i Čelarevu broji 2.500 članova. Uporedo sa razvojem udruženja se organizuju takmičenja u sportskom ribolovu. Prvo takmičenje je održano 1957.godine na Dunavu a od tada članovi USR ”Šaran”su često organizatori i učesnici raznih takmičenja koja se održavaju širom tadašnje Jugoslavije. Period od 1977. godine pa sve do početka devedesetih je bio izuzetno plodan za takmičarsku ekipu USR ”Šaran”. Ratne devedesete donose niz problema za članove USR ”Šaran”. Tikvara je opet na udaru privrednih ribara a aktivnosti na organizovanju takmičarske sekcije gotovo da zamiru. Opada broj članova društva i tadašnja uprava iako pokušava da se suprostavi sve većoj ribokrađi ne uspeva u tim namerama. Sa 2001. godinom USR ”Šaran” ponovo staje na svoje noge. Članovi udruženja sazivaju vanrednu skupštinu na kojoj predstavljaju ciljeve društva i redosled aktivnosti. Zahvaljujući zalaganju članova udruženja, Tikvara se proglašava za Park prirode čime u okviru zaštićenog prirodnog dobra na snagu stupa zabrana privrednog ribolova. U saradnji sa JP SRC ”Tikvara” sa radom počinje ribočuvarska služba. Ponovo se pokreće škola ribolova, vrše se poribljavanja, postavljaju se gnezda za mrest smuđa, Dom sportova i domarska kućica se renoviraju, gradi se novi objekat sa kabinama za smeštaj pribora članova USR ”Šaran”. Grade se novi pontoni, prostor za kuvanje i rampa za spuštanje čamaca. Takmičarska ekipa postaje prvak države. U drugoj deceniji novog milenijuma u USR Saran se nastavlja sa redovnim aktivnostima održavanja objekata, pontona…
Dunav teče kroz devet zemalja. Nemačku, Austriju, Slovačku, Mađarsku, pre ulaska u našu zemlju, Bugarsku, Rumuniju i Rusiju nakon izlaska iz Srbije. U našoj zemlji teče u dužini od 588 kilometara.
Na području bačkopalanačke opštine teče dužinom od 29 kilometara i to od 1.314. rečnog kilometra (ušće Mostonge, oko 1,5 km. uzvodno od Bukinskog meandra ) do 1.285. rečnog kilometra ( jugoistočno od Čelareva ). Upravo na sektoru između Bačke Palanke i Vukovara Dunav nailazi na fruškogorski masiv zbog čega menja pravac svog toka iz prezežno južnog u istočni.
Opština Bačka Palanka obiluje takozvanim mrtvim vodama koje nastaju usled plavljenja Dunava. Tikvara predstavlaj najatraktivnije jezero na području opštine. Nalazi se između Bačke Palanke na severu i Dunava na jugu. Od grada Tikvaru odvaja niska močvarna prevlaka široka par stotina metara. Sa istočne strane Tikvara je omeđena automobilskim putem koji vodi do ribljeg restorana, čarde Dunav. Jezero je ime dobilo po velikoj barci koju su lokalni alasi u periodu II svetskog rata koristili za čuvanje žive ribe.
Svoj procvat Tikvara doživljava nimalo naivne 1965. godine kada je vodena stihija pretila da poplavi Bačku Palanku kao i mnoge druge podunavske gradove u tom periodu. Rešenje je pronađeno u izgradnji nasipa, popularnog ’’Benta’’ kako palančani znaju da kažu. Dunav je zaustavljen a ono što je ostalo je produbljeno dno jezera iz kog se vršila eksploatacija peska korištenog u izgradnji nasipa. Masa podvodnih kanala nastalih usled rada rifulera je itekako pogodovala ribljem svetu koji je u takvoj novoj Tikvari pronašao pogodno sklonište i prostor za mrest.
U Tikvari se mogu loviti gotovo sve riblje vrste Dunavskog sliva. Način ribolova je najrazličitiji. Peca se sa obale, iz čamca ili sa nekog od brojnih splavova koji su se takođe smestili na ovom jezeru. Metode ribolova su najrazličitije. Riba se lovi na plovak, dubinku, varalicu.
Karakterističan način ribolova za ovu vodu koji se zaista retko gde primenju je ribolov takozvanom šetnjom. Koriste se dva do tri štapa i to neretko bambusa. Mamac je keder a lovi se tako što se čamac dok su mamci u vodi polako kreće. Ribolovac lagano, gotovo neprimetno vesla krećući se iznad udarnih mesta koje obično predstavljaju podvodne brežine ili neke druge manje ili veće prepreke. Presudno za ovaj način ribolova je poznavanje dna jer na prostoru od kilometra koliko je dugačka Tikvara nije nimalo lako pronaći gde je mesto na kom grabljivica vreba.
Tikvara predstavlja jedan od većih ako ne i najveći zimovnik bele ribe. Predivno je zimi posmatrati ogromna jata koja ulaze u jezero. Dobar deo ribe kada nastupe topliji meseci izlazi iz Tikvare. Dobar deo ribe ostane u jezeru. Peca se na dubinke pretežno sa hranilicom. Primame su najrazličitije a mamci standardni, počev od crva, gliste, kukuruza šećerca, pure ili nečeg drugog. Lovi se deverika, cobl a poslednjih godina nešto ređe melez. Za one koji pecaju iz čamca ’’špiceraši’’ od pet metara uz pokoji bolonjez meč ili telemeč predstavlaju savršenstvo. Plovak od par grama malo primame i to je to. Ulovi su najrazličitiji a pravi znalci neretko love šarane koji teže par kilograma. Od grabljivica bucov je dosta zastuplen kao i štuka dok je smuđ, ako se ulovi, obično ’’onaj pravi’’ od par kilograma. Za smuđa je karakteristično da se u Tikvari mresti.
Krajem marta i u prvoj polovini aprila smuđ je obično u manjem ili većem broju prisutan na lokalitetu takozvane ’’male plaže’’. Ima ga i oko pontona ispod Doma sportova kultnog stecišta bačkopalanačkih ribolovaca gde se nalaze klupske prostorije, kao i na drugoj obali jezera u neposrednoj blizini Dunava. Broj smuđeva se kreće od deset do dvadeset primeraka i ko je imao priliku da učestvuje prizoru kada se ova riba, zaista zna šta je pravi sportski ribolov, jer posmatrati smuđa na gnezdu predstavlja zaista poseban doživljaj. Pravljenje gnezda u neku ruku za Udruženje sportskih ribolovaca ’’Šaran’’ iz Bačke Palanke predstavla jednu od redovnih aktivnosti. Gnezda se uglavnom postavlaju a cilj ove akcije je da se smuđ što bolje izmresti ali i na veštački postavljenim gnezdima što bolje iskontroliše i tako spreči krivolov. Gnezda se prave od šiblja jasena na koja se montira koren vrbe. Ništa lošija nisu ni ona napravljena od džakova koji se inače koriste za pakovanje krompira.
Ribolov na Dunavu je posebno atraktivan. Veliki i Mali Liman, Neštinski kamen, tereni oko mosta “25. Maj”, jezero Bager, Govneš, Zeleni sprud su česte lokacije koje bačkopalanački ribolovci rado posećuju. Ribolov na Dunavu je pravi doživljaj a lovi se bukvalno sve. Načini ribolova su raznovrsni, dubinka, varaličarenje, sa obale ili iz čamca, bela riba, som šaran, smuđ su ovde dominantne riblje vrste a dunavski šporovi pored već spomenutih ribolovnih lokacija su idealni prostori za ribolov.